Priča o Veselinu Šijakoviću objedinjuje dramatiku Drugog svetskog rata, ratnu osvetu, posleratnu golgotu i neobičnu podvižničku duhovnost. Rođen 1924. godine u Nikšiću, u porodici poreklom iz Andrijevice, Šijaković je ostao zabeležen u predanju kao čovek koji je izvršio jednu od najrizičnijih diverzantskih akcija na prostorima okupirane Srbije, a potom u poznim godinama doživeo priznanja koja prevazilaze okvire uobičajenih biografija.

Ratni početak i formiranje diverzantske trojke

Aprilski rat i okupaciju Kraljevine Jugoslavije 1941. godine mlađani Šijaković dočekao je u Kragujevcu, gde je pohađao Vojno-tehničku školu. Po ulasku nemačkih snaga u Vojno-tehnički zavod, svi pitomci su zarobljeni, ali je Šijaković ubrzo uspeo da pobegne iz zarobljeništva i sa dvojicom drugova ode u šumu.

Priključivši se jedinicama Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO), tačnije Jelickom korpusu, raspoređen je u diverzantsku grupu ustrojenu u trojke. Ratni put ga je vodio kroz teške okršaje, uključujući i borbe oko Kraljeva u jesen 1941. godine.

Likvidacija u Vrnjačkoj Banji: Oskrnavljena vlast nacističkog oficira

Tragični događaji od 21. oktobra 1941. godine u Kragujevcu — kada su nemačke okupacione snage u znak odmazde streljale hiljade civila, među kojima i đake kragujevačke gimnazije — ostavili su dubok trag na sve pripadnike pokreta otpora.

Nakon neuspelog prvog pokušaja beogradskih ilegalaca da likvidiraju jednog od odgovornih oficira Gestapoa, meta se preselila u Vrnjačku Banju, koja je u to vreme bila snažno nemačko uporište. Šijaković se samovoljno prijavio da predvodi akciju.

U martu 1943. godine, uz pomoć lokalnog poznavaoca terena, trojka se prikrala vili u kojoj je oficir boravio. Sam Šijaković je u kasnijim svedočenjima opisao trenutak dramatičnog ulaska kroz prozor spavaće sobe, borbu sa sopstvenim strahom i sam čin likvidacije koji je izveden u potpunoj tišini noći:

„Noću smo se prikrali vili u kojoj je živio gestapovski oficir. Čekali smo u dvorištu da dođe sa sjedeljke u obližnjem hotelu. Oko jedan sat posle ponoći, u pratnji trojice vojnika, pojavio se, teturajući se, očigledno pijan… Kada je otvorio prozor od svoje spavaće sobe, posao nam je bio znatno olakšan. Uzeo sam stube koje smo donijeli sa sobom, i postavio ih uz zid. Prvi put su mi ruke zadrhtale, i to tako jako da su stube počele udarati o zid. Rekao sam sebi: Ipak, ja nijesam za ovakve zadatke! Uspio sam nekako da se popnem i uđem neopaženo. Lijevom rukom sam ga ščepao za kosu i glavu mu pribio uz jastuk, a desnom rukom mu zario nož u srce. Riknuo je kao lav!”

Nakon izvedene akcije i dramatičnog bekstva kroz prozor, Šijaković je od komande odlikovan Medaljom Obilića za hrabrost.

Posleratna golgota i tamnovanje

Kraj Drugog svetskog rata nije doneo mir Veselinu Šijakoviću. Maja 1946. godine zarobljen je od strane novih vlasti u blizini Ustikoline. Usledio je proces pred Vojnim sudom u Nišu.

Razdoblje / DogađajOpis i ishod
Hapšenje (1946)Zarobljen na Đurđevdan u Ustikolini nakon okršaja.
Suđenje u NišuOsuđen na smrtnu kaznu, koja je kasnije preinačena u doživotnu robiju.
Izdržavanje kazneSmešten u podgorički zatvor Jusovača u uslovima stroge izolacije.
Puštanje i lečenje (1952)Zbog teškog zdravstvenog stanja pušten iz zatvora, nakon čega ga dr Veselin Savić leči u Beogradu.

Po oporavku, Šijaković se zasnovao porodicu i nastavio miran život izvan političkog i javnog miljea bivše države. Njegov sin, dr Bogoljub Šijaković, kasnije je postao ugledni profesor univerziteta i ministar vera.

Događaj u Jerusalimu i odlikovanja

Drugu polovinu svog života Šijaković je u velikoj meri posvetio duhovnosti. Njegov podvig iz rata dobio je simboličan nastavak na Vaskrs 2000. godine tokom hodočašća u Jerusalimu.

Prema navodima crkvenih hronika, Šijaković je tada ušao u prostorijsko predvorje Hristove ćelije u pratnji sveštenstva. U neuobičajenom naletu snage za čoveka u odmaklim godinama, podigao je i izneo masivni drveni krst težine blizu 100 kilograma i visine tri metra, poneti ga oko dvadeset metara do sveštenika koji su išli ka Hristovom grobu.

Impresioniran ovim činom, tadašnji patrijarh jerusalimski Diodor uručio mu je gramatu i titulu „Vitez pravoslavlja”. Pored ovog priznanja, Srpska pravoslavna crkva dodelila mu je i Orden Svetog Save I reda za doprinos i odanost crkvi.

Veselin Šijaković preminuo je 27. septembra 2009. godine, ostavivši iza sebe potresnu priču o ratnim lomovima 20. veka na Balkanu.

Leave a Reply