Stanje na američkim nosačima aviona u regionu Persijskog zaliva i Arabijskog mora je na ivici maksimalnog naprezanja, dok se flota suočava sa najozbiljnijim pretnjama od Drugog svetskog rata. Evo detaljnog izveštaja o situaciji (8. mart 2026.): 1. Udarna grupa nosača aviona USS Abraham Lincoln (CVN-72) Ovaj nosač je trenutno „srce“ operacije „Epski gnev“ i nalazi se u Arabijskom moru, van direktnog dometa većine iranskih obalskih raketa, ali pod stalnim napadima dronova dugog dometa. Intenzitet operacija: Paluba radi 24 sata dnevno. Avioni poleću u talasima svakih 15-30 minuta. Posada je na ivici iscrpljenosti, a zabeleženi su problemi sa snabdevanjem specifičnom preciznom municijom (JDAM i rakete vazduh-vazduh) zbog ogromne potrošnje u prvih nedelju dana rata. Incident sa F/A-18: Potvrđen je gubitak jednog Super Horneta koji je poleteo sa Linkolna. Pilot je lociran, ali je akcija spasavanja u toku u visokorizičnoj zoni blizu iranske obale. 2. Pretnja od iranskih „rojeva“ i hipersoničnih raketa Najveći strah za američke nosače trenutno nisu iranski avioni, već njihove protivbrodske rakete: Rakete „Fattah“: Iran je lansirao nekoliko hipersoničnih projektila ciljajući prateće brodove (razarače) udarne grupe. Američki sistem Aegis je uspeo da presretne većinu, ali je jedan razarač klase Arleigh Burke pretrpeo lakša oštećenja od krhotina, što je primoralo grupu da se povuče dalje od obale Irana. Podvodni dronovi: Izveštaji obaveštajnih službi ukazuju na to da je Iran pustio na desetine autonomnih podvodnih vozila (UUV) koja nose torpeda. Zbog toga su helikopteri za protivpodmorničku borbu (MH-60R) u stalnom patroliranju oko nosača. 3. Logistički problemi u Ormuskom tesnacu Nosači aviona zavise od stalnog dotoka goriva i rezervnih delova. Pošto je Ormuski tesnac pod stalnom vatrom i praktično zatvoren za nebranjene teretne brodove, SAD su primorane da koriste vazdušni most (C-2 Greyhound i V-22 Osprey) za najhitnije zalihe. Nedostatak goriva za avione (JP-5): Postoje izveštaji da su zalihe goriva na nosaču Abraham Lincoln spale na kritičnih 40%, što bi moglo ograničiti broj borbenih letova u narednim danima ako se ne obavi bezbedna dopuna na moru. 4. Dolazak pojačanja: USS Gerald R. Ford (CVN-78) Zbog gubitaka i iscrpljenosti grupe oko Linkolna, Pentagon je naredio najmodernijem nosaču aviona, Gerald R. Ford, da napusti Mediteran i punom brzinom krene ka regionu Sueckog kanala kako bi pružio podršku u Crvenom moru i potencijalno ušao u Arabijsko more. 5. Psihološko stanje posade Nakon vesti o pogibiji visokih zvaničnika u Teheranu i brutalnim iranskim kontranapadima na baze u regionu, nivo uzbune na brodovima je na nivou General Quarters (maksimalna borbena gotovost). Posada spava u smenama pored svojih borbenih stanica. Zaključak: Američka mornarica uspeva da održi dominaciju, ali cena je ogromna. Svaki sledeći pogodak u neki od kapitalnih brodova (poput samog nosača) mogao bi naterati Vašington na još brutalniju eskalaciju, uključujući potencijalnu upotrebu taktičkog nuklearnog oružja protiv iranskih podzemnih baza. Post navigation Iranski kontranapadi na američke baze Rusija i Kina