U 2025. i 2026. godini, opstanak autoritarnih režima i etničke podjele postaju centralne tačke koje oblikuju dinamiku sukoba, pri čemu autokrate koriste unutrašnje etničke tenzije kao alat za učvršćivanje moći i legitimaciju na međunarodnom planu. Ključni procesi uključuju: Uticaj na Zapadni Balkan: Srbija se u 2025. godini i dalje klasifikuje kao hibridni režim sa izraženim autoritarnim tendencijama, gde se kontrola nad medijima i regulatornim tijelima koristi za održavanje političke dominacije i suzbijanje opozicije. Instrumentalizacija etničkih podjela: Autoritarni lideri koriste etnički nacionalizam i “zaštitu manjina” kao izgovor za vojnu intervenciju ili unutrašnju represiju. Primjeri uključuju kontinuiranu podršku Ruande milicijama M23 u DR Kongu pod izgovorom zaštite etničkih grupa, što je početkom 2026. dovelo do nove eskalacije sukoba. “Osovina autokrata” i međusobna podrška: Formira se stabilan savez (Rusija, Kina, Iran, Sjeverna Koreja, Bjelorusija) koji sarađuje u suzbijanju prodemokratskih pokreta i međusobno nudi ekonomsku i vojnu pomoć kako bi se neutralisale međunarodne sankcije. Transnacionalna represija: Režimi više nisu ograničeni na sopstvene granice; koriste digitalni nadzor i saradnju (npr. zloupotrebu Interpola) kako bi ućutkali disidente i etničke dijaspore u inostranstvu. Erozija međunarodnih normi: Autokratski režimi promovišu “šuplji multilateralizam”, koristeći liberalnu terminologiju prava i suvereniteta kako bi iznutra oslabili pravila međunarodnog prava i opravdali nasilno mijenjanje granica. Hronična nestabilnost i kolaps država: U zemljama poput Sudana, sukob između regularne vojske i paravojnih snaga RSF prerastao je 2025. u rat za sam opstanak države, uzrokujući masovno raseljavanje i glad, što je tipičan ishod kada autoritarne strukture izgube monopol nad nasiljem. Post navigation Izvještavanje o političkim promjenama i njihovim efektima na svjetsku demokratiju Pokreti civilnog društva i trajne promjene u svjetskoj politici