Iza kulisa iznenadnog i naizgled „nemogućeg” reseta u Damasku krije se tektonski politički i vojni preokret koji je trajno transformisao Bliski istok: zvanični raspust i potpuna integracija Sirijskih demokratskih snaga (SDF) i autonomne uprave (DAANES) u državne bezbednosne i administrativne strukture nove Sirije.

Ono što je do skoro smatrano nezamislivim – da se kurdske jedinice, koje su godinama uživale vojnu podršku SAD i održavale faktičku autonomiju na severoistoku zemlje, dobrovoljno spuste u Damask i predaju centralnoj vlasti pod vođstvom predsednika Ahmeda al-Šare – realizovano je u okviru sporazuma iz Palate naroda. Komandant SDF-a, Mazlum Abdi, proglasio je kraj postojanja ove vojne formacije, čime je zatvoreno jedno od najkompleksnijih poglavlja sirijskog rata i započela operativna faza izgradnje unificirane sirijske države.

Anatomija reseta: Kako je postignut nemogući kompromis?

Prekretnica nije nastala u vakuumu. Tokom vojne ofanzive na severoistoku i pregovora započetih početkom godine, prelomne tačke postavile su teren za konačnu integraciju:

Promena geopolitičke računice SAD i Turske: Imenovanjem novih američkih izaslanika i preoblikovanjem prioriteta u Vašingtonu, strateški fokus SAD pomerio se sa dugoročne podrške regionalnim autonomijama na brzu stabilizaciju Sirije i sprečavanje ponovnog uzdizanja ISIS-a kroz centralizovanu vlast. Turska je dobila garancije da se rasformiranjem SDF-a trajno uklanja bezbednosna pretnja na njenim južnim granicama.

Ekonomski i vojni pritisak na terenu: Nakon što su snage iz Damaska u januaru preuzele kontrolu nad većim delom provincija Raka i Deir ez-Zor, kurdske snage su izgubile pristup vitalnim izvorima resursa. Održavanje paralelnog sistema u uslovima geopolitičke izolacije postalo je neodrživo.

Hibridni model političkih ustupaka: Damask nije primenio formulu bezuslovne predaje, već integraciju uz konkretne garancije. Kurdski jezik je po prvi put dobio zvanični status u obrazovnom sistemu, dok su vodeće političke i vojne figure poput Mazluma Abdija i Ilham Ahmed dobile savetničke i parlamentarne funkcije u novim državnim organima.

Šta operativno podrazumeva nova faza na terenu?

Nakon zvaničnog raspuštanja, vojni i bezbednosni analitičari prate implementaciju dogovora kroz tri ključna stuba:

Vojna apsorpcija u Sirijsku armiju: Preko 10.000 do 12.000 dosadašnjih boraca SDF-a formira specifične brigade integrisane pod komandu novostvorenog 2. korpusa Sirijske armije u provincijama Hasaka, Kamišli i Kobani.

Policijske snage i pitanje YPJ: Unutrašnje snage bezbednosti (Asayish) prevode se u sastav Ministarstva unutrašnjih poslova. Posebna ženska vojna formacija (YPJ) integriše se u civilne i antiterorističke jedinice unutar MUP-a, usled ustavnih i doktrinarnih ograničenja armije prema ženskim borbenim jedinicama.

Preuzimanje resursa i infrastrukture: Centralna vlast u Damasku i nacionalne naftne kompanije preuzele su potpunu kontrolu nad strateškim naftnim poljima Rumeilan i Suvajdija, graničnim prelazima i međunarodnim aerodromom u Kamišliju.

SektorPre sporazumaNova struktura pod Damaskom
Vojne snage (SDF)Autonomna komanda (cca 100.000 pod oružjem)Raspust; do 12.000 boraca u brigadama 2. korpusa
Policija (Asayish)Lokalna milicija pod upravom DAANES-aIntegrisano osoblje pod Ministarstvom unutrašnjih poslova
Naftna polja i resursiPod kontrolom kurdske administracijeVraćeno u sistem Syrian Petroleum Company
Jezik i obrazovanjeNeizrečena autonomijaKurdski jezik zvanično priznat u školstvu

Šta ovo znači za budućnost Bliskog istoka i sveta?

Reset u Damasku trajno redefiniše globalne i regionalne odnose u nekoliko ključnih pravaca:

Kraj ere “krojenja granica” i pobeda principa suvereniteta

Priznavanjem jedinstvene vlasti nad celokupnom teritorijom Sirije od strane SAD, Velike Britanije i evropskih sila, zapadni blok je poslao jasnu poruku da preoblikovanje granica na Bliskom istoku putem nekontrolisanih nedržavnih aktera više nije prihvaćena strategija. Ukidanje pojedinih sankcija i skidanje Sirije sa liste država sponzora terorizma otvara vrata direktnim investicijama i ekonomskoj obnovi zemlje.

Smanjenje tenzija na relaciji Turska – Zapad

Godinama je podrška SAD-a kurdskim snagama u Siriji bila primarni izvor velikih tenzija sa Turskom, koja je te snage smatrala direktnim produžetkom PKK-a. Raspuštanjem SDF-a uklonjen je glavni kamen spoticanja unutar NATO saveza, ostavljajući prostor za stabilizaciju severne granice i rešavanje kurdskog pitanja u širem regionalnom kontekstu.

Pomeranje težišta ka južnim granicama i Izraelu

Uključivanjem severoistoka u državni sistem, bezbednosni fokus Damaska i međunarodne zajednice premešta se na jug Sirije. Prisustvo izraelskih snaga na području Golana i u blizini granica sa Libanom ostaje jedno od retkih otvorenih žarišta. Preusmeravanjem državnih kapaciteta, centralne vlasti nastoje da diplomatijom i bezbednosnim kontrolama spreče prelivanje šireg regionalnog sukoba na sirijsku teritoriju.

Globalni model za okončanje hibridnih ratova

Nakon decenije civilnih i proxy sukoba, sirijski scenario pokazuje promenjeni obrazac završetka savremenih ratova. Umesto dugotrajnih UN misija ili potpunog vojnog uništenja jedne strane, primenjen je model političko-vojne integracije zasnovan na ekonomskoj nuždi, regionalnom pragmatizmu i brzoj reakciji centralnih vlasti.

Leave a Reply