Milijarder i filantrop iz UAE, Halaf Ahmad Al Habtur (Khalaf Ahmad Al Habtoor), objavio je 5. marta 2026. veoma oštro otvoreno pismo predsedniku Donaldu Trampu, osuđujući njegovu odluku o vojnim napadima na Iran. Ovo pismo, podeljeno na platformi X, predstavlja redak primer javnog neslaganja jedne od najuticajnijih ličnosti iz Zaliva sa američkom politikom. Ključne kritike i pitanja U svom pismu, Al Habtur je direktno izazvao američkog predsednika na nekoliko nivoa: Neovlašćena eskalacija: Upitao je: „Ko Vam je dao ovlašćenje da uvlačite naš region u rat sa Iranom? I na osnovu čega ste doneli ovu opasnu odluku?“. Posledice po region: Optužio je administraciju da pretvara region u „bojno polje“ i stavlja države Zaliva u centar sukoba koji same nisu birale. Prekršena obećanja: Al Habtur je istakao da je Tramp u svom drugom mandatu odobrio vojne intervencije u sedam zemalja (Somalija, Irak, Jemen, Nigerija, Sirija, Iran i Venecuela), što je u suprotnosti sa njegovim predizbornim obećanjima o izbegavanju stranih ratova. Finansijska transparentnost: Postavio je pitanje o statusu inicijative „Odbor za mir“ i milijardama koje su zalivske zemlje uložile u regionalnu stabilnost, pitajući: „Gde su nestale te inicijative?“. Spoljni uticaj: Pismo izražava zabrinutost oko toga da li je odluka doneta nezavisno ili pod pritiskom izraelskog premijera Benjamina Netanjahua. Uticaj i značaj Zabrinutost u regionu: Pismo odražava sve veći nemir među saveznicima u Zalivu koji osećaju da snose najveći teret američko-izraelske vojne eskalacije. Pad popularnosti: Al Habtur je naglasio da su ove vojne akcije navodno dovele do pada Trampovog rejtinga od 9% u prvih 400 dana njegovog drugog mandata. Ekonomski trošak: Pozivajući se na podatke Instituta za političke studije, upozorio je da bi sukob mogao koštati SAD između 40 i 210 milijardi dolara, zavisno od trajanja. Al Habtur je zaključio rečima da se „pravo liderstvo ne meri ratnim odlukama, već mudrošću, poštovanjem drugih i težnjom ka postizanju mira“. Haled Ahmad Al Habtor (Khalaf Ahmad Al Habtoor) je jedan od najistaknutijih poslovnih lidera u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, poznat kao “self-made” milijarder čije se bogatstvo procenjuje na oko 2,3 milijarde dolara. Biografija i uspon Počeci: Rođen 1949. godine, Al Habtor je počeo karijeru kao radnik u lokalnoj građevinskoj firmi pre nego što je 1970. godine osnovao sopstvenu kompaniju, Al Habtoor Engineering. Rast uz državu: Njegov poslovni uspon direktno prati razvoj UAE; osnivanje federacije 1971. inspirisalo ga je na seriju inovativnih građevinskih projekata koji su postavili temelje današnjeg Dubaija. Filantropija: Osnivač je fondacije “Khalaf Ahmad Al Habtoor” kojoj se dodeljuje 20% profita Al Habtoor Grupe za humanitarni rad, poboljšanje standarda u udaljenim zajednicama i pomoć ugroženima širom sveta. Al Habtoor Grupa (Portfolio) Danas je to jedan od najuspešnijih konglomerata u Zalivu, sa hiljadama zaposlenih i operacijama u više ključnih sektora: Ugostiteljstvo (Hoteli): Poseduje 14 hotela svetske klase, od kojih je 7 u UAE (uključujući Waldorf Astoria Dubai Palm Jumeirah) i 7 u inostranstvu: Evropa: Hotel Imperial (Beč), The Ritz-Carlton i InterContinental (Budimpešta), Hilton London Wembley (London). Region i SAD: Dva Hilton hotela u Bejrutu i The President Abraham Lincoln u Springfildu (SAD). Automobilska industrija: Preko Al Habtoor Motors-a, grupa je zvanični distributer za brendove kao što su Mitsubishi, Bentley, Bugatti, Rimac i Pagani. Nekretnine i građevinarstvo: Grupa je izgradila neke od najpoznatijih objekata u Dubaiju, poput hotela Burj Al Arab i terminala Šeik Rašid na aerodromu u Dubaiju. Trenutno razvijaju monumentalni Al Habtoor Tower u Dubaiju. Obrazovanje: Vlasnik je prestižnih škola kao što je Emirates International School u Dubaiju. Njegov uticaj seže i u politiku gde često deluje kao “nezvanični ambasador” svoje zemlje, pišući članke i knjige o međunarodnim aferama na svom zvaničnom sajtu. www.habtoor.com Post navigation Intervju ministra spoljnih poslova Rusije Sergeja Lavrova agenciji TASS, 28. decembar 2025. UKRAINA “PERE PARE”?!