U eri apsolutne dominacije globalnih tehnoloških giganata kao što su Google, Bing i Yandex, vest o pokretanju domaće platforme za pretragu interneta zvuči gotovo nestvarno. Ipak, lansiranje projekta pod nazivom „Durbin“ (durbin.rs) dokazuje da domaći stručnjaci imaju i znanja i hrabrosti da ponude autentična tehnološka rešenja. Reč je o prvom srpskom internet pretraživaču čija je primarna misija očuvanje, promocija i ravnopravno pozicioniranje ćiriličkog pisma u digitalnom ekosistemu. Ovaj ambiciozni projekat, koji je izazvao veliku pažnju domaće javnosti, medijskih kuća poput RTS-a, Euronews-a i eKapije, predstavlja tehnički podvig pojedinca sa jasnom vizijom o tome kako bi srpski digitalni prostor trebalo da izgleda. Vizija i nastanak projekta: Kako je „Durbin“ ugledao svetlost dana Iza projekta „Durbin“ stoji Dejan Ilić, elektrotehnički inženjer po struci i dugogodišnji IT stručnjak. Suočen sa činjenicom da je ćirilica na domaćem vebu često zapostavljena ili tehnički neadekvatno tretirana, Ilić je odlučio da spoji svoju profesiju i patriotizam u jedinstven digitalni alat. „Polazna osnova je bila pre svega očuvanje ćirilice. Pošto sam elektrotehnički inženjer po struci i bavim se informacionim tehnologijama, ta tema mi je izuzetno bliska. Odlučio bih da pokušam da napravim ćirilički pretraživač i internet pretraživač koji je namenjen za sve sajtove na srpskom jeziku“, objašnjava autor projekta u razgovoru za domaće medije. Razvoj sopstvenog veb-popisivača (web crawler) i algoritama za indeksiranje zahteva ogromne hardverske i softverske resurse. Dok globalne korporacije troše milijarde dolara na održavanje svojih sistema, „Durbin“ je dokaz da se preciznim ciljanjem arhitekture (fokusiranjem isključivo na domaće domene) može postići impresivan tehnološki rezultat i u nezavisnoj režiji. Tehničke karakteristike i arhitektura sistema „Durbin“ nije samo estetska maska koja koristi tuđe API sisteme (poput Google-a ili Bing-a) kako bi prikazala rezultate. U pitanju je nezavisan sistem koji aktivno „krstari“ internetom i mapira domaće sadržaje. Prema zvaničnim podacima koje navodi autor, pretraživač trenutno obuhvata sledeće parametre: Preko 165.000 indeksiranih sajtova na nacionalnim i međunarodnim domenima koje koriste pravna i fizička lica iz Srbije (.rs, .срб, ali i .com, .org ukoliko je sadržaj na srpskom jeziku). Više od 1.300.000 pojedinačnih veb-stranica unutar baze podataka, čiji se sadržaj redovno ažurira i analizira. Algoritam za automatsku transliteraciju, koji omogućava prepoznavanje upita bez obzira na pismo kojim su uneti. Kako sistem funkcioniše u praksi? Korisnik može posetiti portal i uneti željeni pojam na bilo kom pismu — ćirilici ili latinici. Durbin tretira oba pisma potpuno ravnopravno prilikom pretrgavanja baze podataka. Međutim, specifičnost i glavna ideja vodilja ovog projekta ogledaju se u načinu prikaza: korisnički interfejs i svi rezultati pretrage prikazuju se isključivo na ćirilici. Ukoliko sistem pronađe relevantan sajt koji je u originalu napisan latinicom, „Durbin“ će naslov i kratak opis (snippet) automatski konvertovati u ćiriličko pismo pre nego što ih prikaže korisniku. Na taj način se stvara homogeno ćiriličko okruženje koje stimuliše upotrebu nacionalnog pisma. Zašto je ćirilica superiorna za internet pretragu? Jedna od najzanimljivijih teza koju Dejan Ilić ističe jeste demantovanje uvreženog mišljenja da je ćirilica „teška“ ili „nepogodna“ za računarsku obradu. Sa stanovišta moderne lingvistike i programiranja, situacija je zapravo potpuno obrnuta. Zahvaljujući fonetskom principu koji je u devetnaestom veku utemeljio Vuk Stefanović Karadžić — „piši kao što govoriš, čitaj kao što je napisano“ — srpska ćirilica poseduje savršenu jednoznačnost. Prednosti jednoznačnosti u programiranju algoritama: Jedan glas — jedno slovo: U ćirilici ne postoje digrafi (kombinacije dva znaka za jedan glas, kao što su lj, nj, dž u latinici). Za algoritam pretraživača ovo znači manje dvosmislenosti prilikom parsiranja (raščlanjivanja) tekstualnih nizova. Odsustvo „ošišane“ latinice: Najveći problem za pretragu domaćeg veba na latinici jeste masovna upotreba slova bez dijakritičkih znakova (korišćenje pisanje umesto pisanje ili sisanje umesto šišanje). Kod ćirilice ovaj problem ne postoji — korisnik mora upotrebiti tačno slovo (ш, ч, ћ, ж, ђ), što drastično povećava preciznost i relevantnost dobijenih rezultata. Trenutno stanje srpskog interneta: Statistika i izazovi Uprkos očiglednim lingvističkim i tehničkim prednostima, udeo ćirilice na srpskom vebu je i dalje na nezavidnom nivou. Statistika pokazuje sledeće stanje: ParametarStatistički podatakUdeo ćiriličkih sajtovaOko 10% ukupnog domaćeg veb-prostora koristi ćirilicu kao većinsko pismo.Tehnološka barijera0% — standardi poput Unicode-a u potpunosti su izjednačili sva svetska pisma.Glavni uzrok marginalizacijeNavika korisnika, inercija dizajnera i nedostatak svesti o značaju digitalnog suvereniteta. Tokom devedesetih i dvehiljaditih godina postojali su realni tehnički problemi — nedostatak adekvatnih fontova, nekompatibilnost operativnih sistema i otežano indeksiranje nestandardnih kodnih rasporeda (poput YUSCII-a). Danas, u trećoj deceniji 21. veka, sve tehničke prepreke su prošlost. Ćirilica je potpuno ravnopravna u digitalnom kodu sa engleskim, kineskim ili arapskim pismom, pa je njeno nekorišćenje isključivo pitanje društvene navike i svesti. Značaj za digitalni suverenitet i kulturnu baštinu Projekat „Durbin“ dolazi u ključnom trenutku kada se u Srbiji sve više govori o digitalnom suverenitetu i razvoju sopstvenih tehnoloških rešenja — uključujući najave o izgradnji nacionalnog AI jezičkog modela i donošenju prvog Zakona o veštačkoj inteligenciji. Kada se oslanjamo isključivo na strane pretraživače, mi prihvatamo i njihove algoritme selekcije informacija, koji su često vođeni globalnim komercijalnim interesima, a ne očuvanjem lokalne kulture i jezika. Domaći pretraživač garantuje da će lokalni izvori, istorijska građa, mediji i obrazovne institucije dobiti adekvatan prostor i tretman, bez opasnosti da budu potisnuti od strane globalnih platformi. „Durbin“ na ovaj način funkcioniše kao digitalni čuvar srpskog jezika, obezbeđujući da bogatstvo i specifičnosti naše pismenosti ostanu živi, pretraživi i lako dostupni budućim generacijama koje odrastaju u isključivo digitalnom okruženju. Post navigation Revolucija u svetu mikrokontrolera: Kako OpenC6 donosi PC arhitekturu i BIOS na ESP32-C6 Digitalni glas građana i struke: Kako je format „LiKVidno Live“ postao primer dobre prakse u Kraljevu