U svijetu visoke špijunaže i vojnih operacija, granica između stvarnosti i znanstvene fantastike često je zamagljena. Posljednji događaji vezani uz spašavanje srušenog pilota američkog ratnog zrakoplovstva u južnom Iranu ponovno su pokrenuli raspravu o tome koliko su zapravo moćni moderni sustavi nadzora. Dok su službeni kanali, predvođeni Donaldom Trumpom i direktorom CIA-e Johnom Ratcliffeom, slavili uspjeh “futurističke tehnologije”, znanstvena zajednica ostala je, blago rečeno, skeptična.

Mit o uređaju koji „čuje“ kucanje srca kroz pustinju

Sve je počelo izvještajem New York Posta koji je javnosti predstavio Ghost Murmur. Prema navodima, riječ je o uređaju koji koristi kombinaciju dugodosežne kvantne magnetometrije i umjetne inteligencije. Njegova primarna zadaća? Lociranje ljudskog srca na ogromnim udaljenostima, čak i u uvjetima ekstremne buke ili unutar neprijateljskog teritorija.

Opis uređaja zvuči kao scenarij iz holivudskog blockbustera. Izvori bliski obavještajnim krugovima opisali su ga slikovito: „Kao da pokušavate čuti jedan glas na prepunom stadionu, ali taj stadion je tisuću kvadratnih milja puste iranske pustinje.“ Tvrdnja je jasna – ako vam srce kuca, CIA vas može pronaći.

Znanost kaže: Nemoguće

Dok su političari koristili Ghost Murmur kao dokaz američke tehnološke nadmoći, fizičari su brzo spustili loptu na zemlju. Časopis Scientific American okupio je stručnjake koji tvrde da opisani način rada uređaja direktno krši osnovne zakone fizike.

John Wikswo, jedan od vodećih stručnjaka na ovom polju, ističe ključni problem: snagu signala. Kvantni magnetometri doista postoje i koriste se u medicini za dijagnosticiranje aritmija, ali oni rade na udaljenosti od tek nekoliko centimetara od pacijenta.
 „Magnetsko polje srca je nevjerojatno slabo“, objašnjava Wikswo. „Već na deset centimetara od izvora jedva je mjerljivo. Na udaljenosti od samo jednog metra, signal pada na tisućiti dio svoje početne snage. Na kilometarskim udaljenostima, on praktički prestaje postojati za bilo koji poznati senzor.“

Problem “šuma” i umjetne inteligencije

Čak i kada bismo pretpostavili da imamo senzor beskonačne osjetljivosti, javlja se drugi nepremostiv problem: okolišni šumChad Orzel, autor i fizičar, naglašava da pustinja nije tiha u magnetskom smislu.
 „Uređaj bi morao razlikovati otkucaje ljudskog srca od otkucaja srca ovaca, pasa, kretanja metalnih predmeta ili promjena u Zemljinom magnetskom polju“, kaže Orzel.

Zagovornici Ghost Murmura tvrde da tu nastupa umjetna inteligencija (AI) koja filtrira nepotrebne podatke. Međutim, fizičari su neumoljivi – AI ne može procesuirati signal koji fizički ne dopre do senzora. Ako je signal na kilometarskoj udaljenosti pao na bilijunti dio svoje snage, on se gubi u pozadinskoj radijaciji svemira i samog uređaja. Nikakav algoritam ne može rekonstruirati informaciju koja je nestala.

Zašto se plasiraju ovakve priče?

Ako je Ghost Murmur, barem u obliku u kojem je opisan, fizički nemoguć, postavlja se pitanje čemu služe ovakve objave u medijima poput New York Posta. Postoji nekoliko teorija:

Prikrivanje stvarne metode: Moguće je da je pilot lociran klasičnijim, ali povjerljivim metodama (poput doušnika na terenu, presretanja signala ili naprednih termalnih kamera), a priča o kvantnoj magnetometriji služi da zbuni iranske službe sigurnosti.

Psihološki rat: Uvjeriti neprijatelja da posjedujete “božanske” sposobnosti nadzora moćno je oružje. Ako protivnik vjeruje da ga možete naći bilo gdje samo zato što mu srce kuca, to stvara paralizirajući strah.

Politički marketing: Naglašavanje futurističkih uspjeha služi jačanju rejtinga administracije i opravdavanju golemih ulaganja u obavještajni sektor.

Zaključak

Spašavanje pilota u Iranu bio je stvaran i uspješan pothvat, ali Ghost Murmur vjerojatno ostaje u domeni mita. Kako zaključuje Bradley Roth, magnetsko polje srca proučava se desetljećima i svaki “revolucionarni skok” koji bi omogućio detekciju iz zraka značio bi da moramo ponovno napisati udžbenike fizike.

Dok ne vidimo konkretne dokaze koji prkose zakonima magnetizma, Ghost Murmur će za znanstvenike ostati samo još jedan primjer „vuklanja novinara za nos“ ili, u najboljem slučaju, vrhunske dezinformacijske kampanje.

Avatar photo

By Admin

Leave a Reply