Iranska strategija odbrane u velikoj meri se oslanja na tzo. asimetrično ratovanje, a kruna te strategije su podzemni raketni gradovi (shahr-e mooshaki). Objekat u provinciji Jezd (Yazd), ukopan 500 metara duboko u granitnu planinu, predstavlja jedan od najčuvanijih i strateški najvažnijih čvorova Islamske revolucionarne garde (IRGC). 1. Geologija kao oklop: Zašto Jezd i granit? Izbor lokacije u blizini Jezda nije slučajan. Granit je jedna od najtvrđih stena u prirodi. Sloj od 500 metara čistog granita iznad glave čini ovaj objekat praktično imunim na: Konvencionalne „razbijače bunkera”: Čak i najmoćnije američke bombe poput GBU-57 MOP teško mogu da probiju ovakvu dubinu granitne strukture. Nuklearne udare: Podzemna mreža je dizajnirana da izdrži direktne pogotke iznad površine bez urušavanja unutrašnjih hodnika. 2. Arhitektura „Grada” Ovo nisu obični magacini, već visokotehnološki gradovi koji sadrže: Beskrajne tunele: Mreža hodnika omogućava nesmetano kretanje ogromnih vozila-lansera (TEL – Transporter Erector Launcher). Autonomiju: Poseduju sopstvene sisteme za filtriranje vazduha, izvore vode, medicinske blokove i spavaonice za hiljade vojnika, što im omogućava da funkcionišu mesecima bez kontakta sa spoljnim svetom. Fabrike za sklapanje: Prema obaveštajnim podacima, u nekim tunelima se vrši finalno sklapanje raketa koje stižu u delovima iz različitih fabrika širom zemlje. 3. Arsenal: Šta se krije unutra? U planinama Jezda čuvaju se najmoćniji aduti iranskog raketnog programa, uključujući: Emad i Ghadr: Balističke rakete srednjeg dometa koje mogu pogoditi ciljeve udaljene preko 2.000 kilometara. Sejjil: Rakete na čvrsto gorivo koje su spremne za lansiranje u roku od nekoliko minuta. Haj Qasem: Napredni projektili nazvani po generalu Sulejmaniju, dizajnirani za probijanje protivvazdušne odbrane. 4. Strategija „Brzog odgovora” Glavna prednost ovih baza je skrivenost lansiranja. Sistemi su postavljeni tako da lanseri izlaze iz tunela, ispaljuju rakete i vraćaju se u zaštitu planine pre nego što sateliti ili avioni uspeju da lociraju tačnu poziciju. Poslednjih godina Iran je predstavio i automatizovane raketne sisteme koji se kreću na šinama unutar tunela, omogućavajući rafalan lansiranje u kratkim intervalima. 5. Politička i psihološka poruka Objavljivanje snimaka iz ovih objekata (prvi put 2015. godine) služi kao sredstvo odvraćanja (deterrence). Poruka Teherana je jasna: čak i ako bi prvi napad neprijatelja uništio većinu vojne infrastrukture na površini, raketni gradovi ostaju neoštećeni i spremni za razoran protivudar. Post navigation Novo tajno oružje Krv, motocikli i crtani filmovi: Uspon turskih “Daltona” i “Štrumpfova”